Sutra cemo

"Bojan Marjanovic je u svome romanu "Sutra cemo" uspio postici to da se velicina price ocituje upravo u odsustvu epohalnosti. Ne samo Sto je na taj nacin demonstrirano vanredno spisateljsko umijece, nego se i sama literarna namjera doimlje subverzivnom u odnosu na doba kada svjedocimo preporodu "velikih naracija" i pripadajucih kategoricnosti. Radi se utoliko o najfinijem proznom tkanju, o minucioznom, stilski izbruSenom postupku preko kojeg Marjanovic - kombinirajuci tri narativna glasa - nema tek ambiciju rasvijetliti "nijanse stvarnosti", nego nas uputiti na to da izvan nijansi stvarnost i ne postoji, s tim da jednu od vaznijih cini sama literatura. Svojevrsna anatomija ljubavi ujedno je anatomija druStvene svakodnevice, s nizom pronicljivih esejistickih pasaza o mnogocemu - od balkanske verzije kapitalizma, preko muSkoga dozivljaja pisoara, pa do dirljivog opisa Beograda - ali i junakinjom koja elegantno i samosvjesno tumara izmedu dva svijeta, fiktivnog i faktickog, podsjecajuci nas sve vrijeme na to da literatura jeste stvarnost. Ovu to ne cini manje brutalnom. Na gotovo svakoj stranici ovoga romana u pozadini potmulo bruji nasilje, sistemsko i individualno, najceSce kao slutnja i stalna prijetnja, a katkad i kroz "zivi nastup", kao da je ritam zivota definiran (i) asortimanom svakodnevnih okrutnosti. Decidiranih zakljucaka i konacnih istina, rekosmo, nema, osim u ocjeni da nam Bojan Marjanovic svojom prozom donosi snaznu knjizevnost." - Viktor Ivancic
"Iz onoga Sto se na pocetku cini kao obicna, generacijski kodirana ljubavna prica s troje glavnih aktera, Bojan Marjanovic razvija neocekivano precizan pripovjedni komentar vremena u kojem ta prica nastaje: naSeg druStvenog i ekonomskog ovdje i sada, naSeg poraznog prezenta. Naizgled, geometrija ljubavnog trokuta je jasna: Sara i Goran, Sara i Darko; jedna veza (mozda) zavrSava, druga (mozda) zapocinje. Ali mnogo viSe toga je u ovom romanu mozda: nesigurni poslovi i promaSene prilike, stalna perspektiva odlaska iz drzave, biografije koje ovise o kocki klasne pripadnosti... Suvereno isprican iz tri pripovjedne perspektive i kroz tri dosljedna narativna registra, obilno natopljen alkoholom, s nocnom vizurom grada u pozadini i narodnom muzikom umjesto soundtracka, "Sutra cemo" je neSto poput price o ljubavi u doba permanentne nesigurnosti: vedra melodrama za djecu prekarijata." - Boris Postnikov